Srpska Vojska juce, danas, sutra...

25. 4. 2011.

Drugi srpski ustanak


Posle ne bas slavnog zavrsetka Prvog srpskog ustanka, situacija u Srbiji nije bila na zavidnom nivou i tesko se zivelo. Turci su vrsli represiju i odmazdu prema narodu, palili su sela i useve i cinili sve da naplate za “bezobrazluk” i usud naroda koji se digao protiv njih.
Ubrzo zatim je Hurid Pasa je proglasio amnestiju za sve ustanike i postavio nove oborknezove u sve nahije Beogradskog pasaluka, a u Beogradu je preuzeo vlast Sulejman pasa Skopljak koji je brutalno otpoceo sa nasilnim skupljanjem kuluka i oruzija, uterivanjem poreza i drugih obaveza obracunavajuci se sa svima koji su se protivili. Vrlo brzo je takvo ponasanje dovelo do formiranja grupa Hajduka, koji su se otvoreno suprostavljali turcima svojom gerilskom taktikom.
Takodje na sve nacine su se pratili dogadjaji iz Evrope i Napoleonova osvajanja, kao i desavanja u Rusiji koja je uspela da izadje na kraj sa francuskim strategom i njegovom vojskom. To je izazvalo pozitivno misljenje u Srbiji i svi su bili nadahnuti hrabroscu Rusije i ruskog naroda. Ubrzo je doslo do ponovnog okupljanja knezova koji su uz veliku pomoc Prote Mateje Nenadovica poslali pozive i molbe Austriji, Rusiji i svim ostalim zemljama koje su organizovale Becki kongres, zahtevajuci pomoc u borbi protiv turaka i ukazujuci na neodrzivo ponasanje i teror koji je vladao.
Kao najznacajnija licnost iz srpske politicke elite nametnuo se Milos Obrenovic koji je dobio status oborkneza, ali ga je nesto kasnije Sulejman pasa unapredio u kneza jer je u njemu imao dobrog saradnika.
Zbog lose situacije je krajem 1814 izbilo i nekoliko ozbiljnijih buna. Kod Cacka mozda i najpoznatija Hadzi Prodanova buna koja je zahvatila i okolinu. Milos Obrenovic u tom trenutku nije zeleo da se stavi na celo te bune, cak je poslao i vojsku da ugusi bunu i sukobio se kod Knica sa ustanicima koji su uspeli da odnesu pobedu ali su se na kraju ipak povukli. Nakon toga Hadzi Prodan je morao da napusti Srbiju.

TAKOVO
Drugi srpski ustanak je poceo, moglo bi se reci spontano jer su srbi poceli da ubijaju Turke koji su skupljali porez a povecan je broj napada Hajduka na konvoje i njihove patrole. Na veliki praznik Cveti, 24 aprila 1815 godine ispred crkve u Takovu se odrzao veliki sastanak srpskih knezova i tada je zvanicno i podignut Drugi srpski ustanak.
Same pripreme za ustanak su drzane u najvecoj tajnosti a najveci odziv i pripreme su izvrsene u Sumadiji, tacnije Kragujevcu sa okolinom, Rudniku i Cacku, a za vodju ustanka je izabran Milos Obrenovic koji je posle te sluzbe u crkvi izasao i tada je izmedju ostalog izrekao jednu od cuvenih recenica “Evo mene a evo vam rata sa Turcima”.
Ubrzo su otpocele i vece borbe koje su trajale izmedju 4-5 meseci, ovaj ustanak je direktno bio uperen protiv turske vlasti, tacnije Sulejman pase i njegovog terora. Ustanici su uspeli da izvrse opsadu Cacka i vise od mesec dana da ga drze pod opsadom, a Milos je sa svojom vojskom krenuo severno i kod Paleza se sukobio sa Turcima i odneo znacajnu pobedu. Nakon te pobede ustanici su uspeli da otvore linije i komunikaciju sa Austrijom, i nekoliko vojvoda koji su se sklonili u Austriji se vratilo, a medju njima i: Stojan Cupic, Sima Katic, Petar Nikolajevc Moler i Sima Nenadovic.
Odatle Milos hrabro krece ka Valjevu gde ga ubrzo i osvaja. Turci pokusavaju da ih zaustave na Ljubicu ali nisu uspeli te su ustanici presli zapadnu Moravu i usancili se tamo. Ponovo Turci salju dodatnu vojsku iz dva pravca, Nisa i Bosne da zaustave napredovanje ali nisu uspeli jer su ih ustanici zaustavli na Dublju i kod Ljubica.
Primetno je da sukobi i borbe nisu bile onog intenziteta kao kod Prvog ustanka, prvenstveno zbog najave moguce Ruske intervencije po osnovu Bukureskog ugovore te se i diplomatska aktivnost intenzivirala na relaciji Turska-Rusija-ustanici, sto je na kraju i urodilo plodom i zakljucivanjem usmenog dogovora izmedju Marsali Ali pase i Milosa Obrenovica.
Turska je ovakav sporazum razumela kao konacan prekid borbi, ali za ustanike to je predstavljalo dalju osnovu za ostvarivanje konacnog cilja a to je oslobadjanje od turske vlasti, jer te povlastice koje su dobili tim sporazumom su vec davali odredjen stepen samouprave Srbima.

EPILOG

Posle sukoba Rusije i Turske i Jedrenskim mirom koji je usledio 1828 reseno je i statusno pitanje Srbije, koja je dobila potvrdu na samoupravna prava Knezevine Srbije, i feudalni danak je uspostavljen na godisnjem nivou i time su prekinuti svi feudalni odnosi turske u nasoj zemlji.